Better Collective A/S,
Sankt Annæ Plads 28, 1250 Kopenhagen K,
Danska (DK)
Broj telefona: +45-29919965
Email: [email protected]
CVR/Org.nr: 27652913
Ime koje prethodnih dana odjekuje u srpskoj košarkaškoj javnosti – Svetislav „Kari“ Pešić, jedan od najuspešnijih i najcenjenijih trenera u istoriji srpske i jugoslovenske košarke. Još jednom je dokazao da prkosi vremenu i da može da donese još mnogo toga igri pod obručima.
U svojoj 74. godini uspešno je vodio reprezentaciju Srbije do bronzane medalje na nedavno završenim Olimpijskim igrama održanim u Parizu. Ipak, čini se da je domaća javnost više proslavila fantastičnu igru protiv Amerikanaca u polufinalu nego bronzanu medalju koja je osvojena pobedom nad Nemcima u meču za treće mesto.
Ovo je trenutak da se malo dublje osvrnemo na sve trofeje i individualne uspehe koje je Kari osvojio u svojoj karijeri.
Za još članaka našeg analitičara za košarku Djordja C, posetite Analize Eksperata.
U ovom članku:
Pešićeva igračka karijera započela je u lokalnom klubu KK Pirot, gde je brzo postao prepoznatljiv po svom intelektu na terenu i sposobnosti da razume igru na nivou daleko iznad svojih vršnjaka. Kao bek šuter, bio je poznat po preciznom šutu i odbrani, ali već tada su mnogi zapažali njegovu sklonost ka analizi igre, što je nagoveštavalo buduću trenersku karijeru.
Pešićev talenat nije mogao ostati nezapažen, te je sredinom šezdesetih godina prošlog veka prešao u KK Partizan iz Beograda, jedan od najprestižnijih klubova u Jugoslaviji. Ovaj prelazak je bio ključan za njegov dalji razvoj, jer je imao priliku da trenira i igra sa nekim od najboljih jugoslovenskih igrača tog vremena.
Iako nije bio u centru pažnje kao neki od njegovih saigrača, Pešić je u Partizanu učio od vrhunskih trenera i sticao iskustvo koje će mu kasnije biti dragoceno u trenerskoj karijeri. Njegova igra u Partizanu bila je zasnovana na disciplini i taktici, što su bile karakteristike koje će kasnije preneti u svoj trenerski rad. Kao igrač, Pešić je bio poznat po tome što je uvek bio spreman da se podredi timu, stav koji je kasnije ugrađivao u svoje ekipe kao trener.
Jedan od najvažnijih momenata u Pešićevoj igračkoj karijeri bio je poziv u jugoslovensku reprezentaciju. Iako nije bio stalni član prvog tima, Pešić je bio deo reprezentacije koja je 1971. godine učestvovala na Evropskom prvenstvu u Nemačkoj. Ova reprezentacija, predvođena legendarnim trenerom Rankom Žeravicom, osvojila je srebrnu medalju, a Pešić je, iako nije bio u startnoj petorci, stekao dragoceno iskustvo igranja na velikoj sceni.
Nakon završetka igračke karijere, Svetislav Pešić se okrenuo trenerskom poslu. Njegov prelazak u trenerske vode bio je postepen, ali sa svakim novim korakom pokazivao je da poseduje ne samo duboko razumevanje igre, već i sposobnost da inspiriše igrače i izvuče najbolje iz njih.
Početak Pešićeve trenerske karijere vezuje se za rad sa omladinskim selekcijama KK Bosne iz Sarajeva, kluba koji je u to vreme bio na vrhuncu svoje slave. U omladinskom pogonu Bosne, Pešić je imao priliku da radi sa mladim igračima, a to je bio posao koji mu je izuzetno ležao. Njegova strast za košarkom, kombinovana sa pažljivim pristupom detaljima i posvećenošću radu, omogućila mu je da brzo stekne reputaciju izuzetnog trenera za rad sa mladima.
Jedan od ključnih trenutaka u Pešićevoj ranoj trenerskoj karijeri bio je rad kao pomoćni trener u prvom timu KK Bosne pod vođstvom legendarnog Bogdana Tanjevića. Saradnja sa Tanjevićem bila je izuzetno značajna za Pešićev dalji razvoj. Tanjević je već bio priznat kao jedan od najboljih trenera u Evropi, a Pešić je iz prve ruke mogao da uči od njega. Ova saradnja omogućila je Pešiću da dodatno razvije svoje trenerske veštine, posebno u oblasti taktike i timske strategije.
Nakon uspešnog rada u KK Bosna, Pešić je dobio priliku da preuzme vođenje samostalnih trenerskih projekata. Prvi takav izazov bio je angažman u OKK Beogradu, klubu sa bogatom tradicijom i istorijom. Rad u Beogradu omogućio je Pešiću da primeni sve što je naučio u Bosni i da dodatno izbrusi svoje trenerske sposobnosti. Njegova ekipa u OKK Beogradu igrala je disciplinovano, sa jasnom taktičkom postavkom i naglašenom timskom igrom.
Nakon uspeha u Jugoslaviji, Pešiću se ukazala prilika da vodi tim u inostranstvu. Prvi veliki međunarodni angažman dobio je u Nemačkoj, gde je preuzeo vođenje kluba ALBA Berlin. Ovo je bio početak nove ere u Pešićevoj karijeri. U Nemačkoj je Pešić nastavio da gradi na svom trenerskom stilu, ali je ujedno i prilagodio svoj pristup specifičnostima evropske košarke izvan Jugoslavije.
Rad u ALBA Berlinu bio je prekretnica u Pešićevoj karijeri, jer je uspeo da ovaj klub, koji do tada nije bio u vrhu evropske košarke, transformiše u jednog od najdominantnijih timova u Nemačkoj i Evropi. Njegova filozofija igre, koja je kombinovala disciplinu i timsku igru sa taktičkim inovacijama, donela je Albi brojne trofeje, a Pešić je stekao međunarodno priznanje kao jedan od najboljih trenera svoje generacije.
Kada je Svetislav Pešić preuzeo kormilo jugoslovenske košarkaške reprezentacije, mnogi su se pitali da li će uspeti da ispuni velika očekivanja i nastavi tradiciju uspeha. Međutim, ono što je usledilo bila je prava renesansa jugoslovenske košarke pod Pešićevim vođstvom, period koji će se upisati u istoriju kao zlatna era i koji će cementirati njegov status jednog od najuspešnijih trenera u istoriji jugoslovenske košarke.
Pešić je preuzeo jugoslovensku reprezentaciju 2001. godine, u vreme kada je jugoslovenska košarka prolazila kroz tranzicioni period. Iako je Jugoslavija već bila košarkaška sila, Pešić je bio svestan da je neophodno uneti nove ideje i pristupe kako bi se tim održao na vrhu.
Njegova vizija bila je jasna – spojiti tradicionalne vrednosti jugoslovenske košarke, poput timske igre i tehničke perfekcije, sa modernim taktičkim inovacijama i adaptacijom na sve bržu i fizički zahtevniju košarku.
Jedna od ključnih odluka koje je Pešić doneo bila je stvaranje homogenog tima koji je stavljao kolektiv iznad individualnih talenata. Iako je Jugoslavija raspolagala sa velikim brojem talentovanih igrača, Pešić je insistirao na tome da uspeh može doći samo ako se svi podrede timu i zajedničkom cilju.
Pešićeva prva velika prilika da pokaže svoju trenersku veličinu na međunarodnoj sceni bila je Evropsko prvenstvo 2001. godine u Turskoj. Jugoslavija je na to prvenstvo stigla sa velikim ambicijama, ali i sa izazovima. Pod Pešićevim vođstvom, tim je pokazao neverovatnu disciplinu i posvećenost, uspevši da uđe u finale gde je snage odmerio sa domaćinom, Turskom.
Finalna utakmica bila je pravi test za Pešićevu filozofiju igre. Jugoslavija je uspela da savlada domaćina i osvoji zlato, a Pešić je time potvrdio svoju sposobnost da vodi tim do najvećih visina. Ova titula je imala ogroman značaj, ne samo zato što je Jugoslavija ponovo postala prvak Evrope, već i zbog toga što je to bio znak da je jugoslovenska košarka, pod Pešićevim vođstvom, spremna da se suoči sa izazovima novog doba.
Nakon uspeha na Evropskom prvenstvu, Pešića je čekao još veći izazov – Svetsko prvenstvo 2002. godine u Indijanapolisu, SAD. Jugoslavija je na to prvenstvo stigla kao jedan od favorita, ali i sa velikim pritiskom da dokaže svoj kvalitet protiv najjačih timova sveta, uključujući i selekciju Sjedinjenih Američkih Država.
Svetsko prvenstvo 2002. godine bilo je jedno od najdramatičnijih u istoriji košarke, a Pešićeva Jugoslavija se našla u epicentru te drame. Ključni trenutak turnira bio je četvrtfinalni duel protiv domaćina, SAD, tima koji je bio prepun NBA zvezda i neporažen na domaćem terenu. U jednoj od najuzbudljivijih utakmica u istoriji košarke, Jugoslavija je uspela da šokira svet i pobedi Amerikance nakon produžetaka, čime je obezbedila plasman u polufinale.
Jedan od najpoznatijih incidenata u trenerskoj karijeri Svetislava Pešića desio se baš tokom Svetskog prvenstva 2002. godine u Indijanapolisu, kada je došlo do sukoba sa mladim igračem Vladimirom Radmanovićem. Ovaj događaj osvetljava Pešićev nepokolebljivi autoritet i principijelnost, ali i njegove visoke standarde koje je uvek zahtevao od svojih igrača.
Vladimir Radmanović, tada mlada zvezda u usponu, ušao je u sukob sa Pešićem zbog svog nezadovoljstva ulogom u timu i vremena provedenog na terenu. Incident je kulminirao tokom jednog treninga kada je Radmanović, nezadovoljan svojom minutažom, napustio dvoranu, što je bio otvoren znak nepoštovanja prema treneru i ekipi.
Pešić, poznat po svojoj disciplini i insistiranju na timskoj koheziji, nije tolerisao takvo ponašanje. Bez obzira na Radmanovićev talenat i potencijal, Pešić je doneo odluku da ga odstrani iz tima, šaljući jasnu poruku da nijedan pojedinac nije iznad kolektiva.
Nakon ovog istorijskog trijumfa, Jugoslavija je u polufinalu savladala Novi Zeland, a zatim u finalu, u teškom i neizvesnom meču, pobedila Argentinu rezultatom 84:77. Ovaj uspeh je bio kruna Pešićeve karijere, ali i potvrda njegovih trenerskih kvaliteta.
Nakon što je Aleksandar Đorđević, koji je predvodio reprezentaciju Srbije kroz period uspeha, odlučio da se povuče 2019. godine, usledila je kratka, ali turbulentna era pod vođstvom Igora Kokoškova. Iako je Kokoškov imao solidan trenerski pedigre, uključujući osvajanje Evropskog prvenstva sa Slovenijom, njegov mandat sa Srbijom nije ispunio očekivanja.
Kvalifikacioni ciklusi i nastupi pod njegovim vođstvom nisu doneli željene rezultate, što je kulminiralo neuspehom da se reprezentacija kvalifikuje za Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine.
U oktobru 2021. godine, u trenutku kada je srpska košarka bila u potrazi za stabilnošću i povratkom na vrhunski nivo, Košarkaški savez Srbije odlučio je da se okrene proverenom rešenju – Svetislavu Pešiću. Njegov povratak na klupu nacionalnog tima bio je znak povratka disciplinovanom i taktički zrelom pristupu, koji je bio neophodan nakon izazovnog perioda.
Pešić je preuzeo ekipu sa jasnim ciljem da povrati timski duh, unapredi koheziju među igračima i vrati Srbiju na put uspeha. Njegovo imenovanje donelo je stabilnost i novo samopouzdanje timu, kao i veru u povratak na visoke pozicije u evropskoj i svetskoj košarci.
Odmah po preuzimanju tima, Pešić je započeo proces rekonstrukcije, uvodeći nove igrače u sistem i eliminišući kapitena Miloša Teodosića, što je izazvalo veliku buru u javnosti. Ipak, ekipi je bilo potreno osveženje, a ubrzo se mladi Aleksa Avramović nametnuo kao odlična zamena na ovoj poziciji.
Teško je pobrojati sve uspehe koje je “Kari” svojim predanim radom osvojio. Moguće da je ovaj spisak još duži, kada uzmemo u obzir i mlađe selekcije i trijumfe koji su ispisanim zlatnim slovima daleko od očiju javnosti:
U bettingexpertu, uvek imamo odgovoran pristup klađenju. Nikada se nećemo kladiti sa više novca nego što možemo da priuštimo, niti ćemo pokušavati da nadoknadimo gubitke. Za više saveta, posetite naš centar za bezbedno klađenje.